Zvorko

Ja ne znam kako mi je sad ovo palo na pamet, ali jest i tu se nemre pomoć... Ovog, kao i prošlog ljeta bio sam silom prilika na Zvrću (tj. naj IN mjestu od svojekud! Jeeees! The world is mine! Ajmo Kalipso i MTV varijanta zabave). Mislim shvaćam ja da tamo ima puno mladih i zbog toga je to fora, ali osim toga... Bogat'! Di je tu trik, u čemu je kvaka zašto tamo ljudi dolaze iz godine u godinu? Počnem ja pričat s ljudima koji tamo obitavaju i skupljam ja te razne priče, i izfasciniram se činjenicom da oni imaju najdraži birc na toj plaži Kaaakooo? Kako imati tamo najdraži birc?? To mi mora netko objasnit!

Da razložim malo tu temu.

Ja ležim na plaži tamo negdje oko 16h i slušam laganu kakofoniju iz sva 3 glavna birca... I kakva razlika? Nikakva! Kaj bi bila razlika, ovaj je pustio "The world is mine" 3 minute prije, a onaj 4 min kasnije. Ali nisam ja lud, znam ja da su to vrhunski D.J.-ejci tamo, dobivaju basnoslavne pare i sve tak... I nije da ja njih omalovažavam, ali kaj vrag on dela osim kaj mora imati osnovno znanje zanata kako upravljati opremom i raditit lijepe prijelaze s jedne na drugu pjesmu... Ja podržavam D.J.-ejce u diskačima kad recimo treba pokrenuti gomilu, kad se pušta svakojaka glazba i ima svakojake ekipe i tak to... To je umjeće Ali na Zrću toga nema... Svi slušaju jedno te isto... I sad moram predložit jednu ekonomsku računicu koja mi je pala na pamet. Vladari tih birceva UDRUŽITE SE! Uzmite sva trojca jednog D.J.-ejca i strpate ga u kućicu koja je postavljena u težište imaginarnog trokuta kojeg opisuju vaša 3 birca. Kućica nek je 3 sa 2 m. Jedan pult, jednog čiku D.J.-ejca i povučeš koaksijalni kapel do sva tri birca i šišaj! Svi bircevi ionako imaju istu glazbu, a vladari uštede 2/3 plaće! Zjuupeeer

Dakle glazba nemre hebeno bit razlog zakaj bi jedan birc bio bolji od drugog... Ok da promotrim ambijent... 3 birca - 2 skroz ista jedan malo različit, ekipa unutra po meni skroz ista... Ja možda imam čudan pogled na stvari ali svi su oni sa nekakvim bazenčićima, jedan ima više palmi, drugi manje... Isto

I onda ja shvatio u čem razlika stoji... U imenu birca koji nagovještava stil odjevanja plesača i plesačica! Pa daaaaaa, to je to! Imaš Akvarius i tamo je ženka u badiću, naravno! Pa ona je u akvariusu -> aqua -> voda -> badić! Logično! Papaya -> palme -> egzotika -> Afrika i Južna Amerika -> crnoputa plesačica i plesači! Jeees sve kužim! Kalipso -> apokalipso -> apokalipsa -> crne žene na konjima skaču okolo i masakriraju sve oko sebe! Kvaragu! Sve u vodu ošlo! NEEEEEEE

Kako imati najdraži biiirrrrc??? Ne kužiiiim!!!

Sljedi rublika "Naj naj":
Najveći apsurd od svega: Jedan omanji birc između ova 3 velika svi izbjegavaju! A muzika ganc ista! Ali dobro, taj nema bazenčić pa je stvar ipak razumljiva.

Najljepše od svega: svi ističu parkiralište kao bitan dio izlazaka, tamo svaki auto svoju muziku šiba i to je onda to kaj čovjek voli... jedan auto cajke, sljedeći Queen, pa sve do Reggea. Baš mi je tamo najlijepša atmosfera i to izuzetno podržavam. Da ne kažem da je piće znatno jeftinije. A nakon parkirališta, ne treba ni naglašavati, svi odu na "World is mine!". Ali eto...
KRaj rublike "Naj naj".

Što se tiće mojih iskustava:
Ajme kako tamo prolaze glupe priče... Npr. Ako te ne puštaju na parkiralište od Papaye provjereno prolazi priča: "Ja sam brat od Mojce!" (btw. Mojca je bila plesačica iz Papaye koja je naravski iz Slovenije, a nije smetalo kaj se vozimo u autu Zagrebačkih tablica i sa očitim hrvatskim naglaskom je sve izgovoreno). Ako te uopće ne puštaju da parkiraš na parkiralište donje, ide slična priča: "Ove cure su plesačice u Akvarijusu!" i samo prolaziš... (btw. u autu, kao što se i dade pretpostaviti su bile naše prijateljice).

Ma da ne pričam o igrama dobrovoljnog vatrogasnog društva: ja lijepo u autu sa prijateljima stedim novac , a oko nas sami članovi DVD-a, lijevo neki pale polja i livade, na drugom kraju mladići se zaljevaju, obljevaju i proljevaju, tamo neki se služe šmrkovima i šmrkaju po cijeli dan i noć, četvrti pak si nađu djevu koja zapne na zidiću pa je neki hrabri mladič će da ju spusti će da ju podigne na zidić i tako repetitivno par minuta, i kad ipak odluči da ju spusti, ne prođe ni 5 minuta eto nove siluete na zidiću 20 m dalje, će da se djeva spusti će da se podigne... Ja reko, stvarno hrabri momci...

Eto... lijepo tamo zna bit... valjda... kad bi ja to shvatio možda bi i meni bilo lijepo...

Do piskaranja...

Mi Hrvati smo nažalost pretjerali, ismijavali smo našu braću sa zapada malo previše. Vicevi poput 'Slo je ugibalište za autobuse između Hrv i Aus' ili moja inačica 'Slovenija je haustor do austrije - Haustrija' više nisu smješni. Moramo se uozbiljiti, a bilo je i vrijeme jer vrata ili (ako se smijem tako izraziti) haustor Europe su upravo sada nalazi kod naše braće. Oni su ti koji će nas prevesti gladne preko mora i uvesti u lijepu i modernu budućnost.

Prva i najvažnije stvar je shvatiti ZAŠTO je došlo do konflikta. Ovoga ljeta, dana 24.07.2006, došlo je do začetka svih ovih incidenta, naime malo je poznata činjenica da je upravo toga dana održan biciklistički maraton kroz 3 zemlje: Hrvatsku, Mađarsku i Sloveniju (ovaj poredak država je određen abecednim redosljedom i njime se nije želilo porućiti da su naša braća manje vrijedna. Hvala na razumjevanju!). Nego, situacija je bila napeta od samog starta maratona jer su se ljudi htjeli prešetavati, zapravo bi bilo točnije reći prebiciklavati kroz granicu bez zaustavljanja (dokaz je na slici 1. te 2.).

Naša braća su razumljivo pregledavli i prepipavali gepeke hrvatskih biciklista, a osim toga biciklisti su još morali natuknuti da nemaju kaj za prijaviti i time si osigurati slobodan prolaz. Taj gubitak vremena je bilo jako teško nadoknaditi što je ogorčalo nekoliko redarstvenika hrvatske carine koji su pri prolasku utrke kroz hrvatsku granicu trpali u maricu slovenske bicikliste zbog toga što nisu nosili putovnici pri prelasku granice. To se moglo lako izbjeći da su se slovenski biciklisti pridržavali naputka koji je zamolio sve bicikliste da prikelje putovnicu na čelo.

Razmjerice su tada krenule i nisu se zaustavljale, daljna prića je poznata o specijalnoj braći koja je dolazila sa žirafama (moj naziv za one naprave kojima se služe električari prilikom zamjene žarulja na uličnoj rasvjeti) i razgledavali napredovanje naših biciklista, ili što li već... U biti to ste sve već čuli u sličnoj priči na TV-u KAO „Hrvatska gradi nasip na strani Haustrije...“.



Eto morao sam ja to razjasniti... sada mi je lakše...

Eto koliko se ne javljam... To je valjda zbog dobre stare "Kucni o drvo" prije neg kreneš pričat da nemaš posla

Danas je bilo zaposleno, od zivkanja telefonom, adaptiranja spisa, upisivanja pošte, i raznih drugih interesantnih stvari

Da vas priblizim zanimljivoj tematici:
Adaptiranje spisa - težački posao upisa na korice predmeta, kaj se zapravo u njemu nalazi, ali to nije ni toliko važno koliko činjenica da i takav posao uči ljude nečemu... E dolazimo da interesantnog i vječitog problema:
a) činiti odjednom jako puno posla
b) razdjeliti posao na kraće trajanje čineći ga pravodobno

Dakle, po meni je a) rješenje koje mi se ne sviđa, iako moram si priznat [ispričavam se zbog stanke, morao sam ići nešto kopirati], njega češće koristim... Ali na mjestu svojih nadređenih je malo drugačija situacija:
a) uvali drugom da čini odjednom jako puno posla
b) razdjeli posao na kraće trajanje čineći ga sam pravodobno

Mislim da ovdje bez dvojbe će svatko izabrati b)

Eto još 1 h i ja slobodan, a jedva napisao ovaj kraći tekstić... pih...
Danaska bijaše dosta posla, mora se priznat... Dakle sljedeća dvojba:
a) imati dan bez ikakvog posla
b) imati dan sa gro dosadnog posla
...

Do kraja civilke je 6 mjeseci i 4 dana i 1 sat... Do tada će sve ove odluke valjda biti razrješene...

Pozdrav

P.S. Ako itko ima racionalno rješenje nekih dvojbi vrlo rado ću ih uzeti na razmatranje.

P.P.S. Danas sam cijeli dan putovao strašno sporim biće - dizalom...

Danasnji dan u civilki je poceo jako dinamicno, zakasnio sam uredno kojih 1h jerbo se nisam probudio ranije. No to nije znacilo da ne mogu otic nakon 30 min besposlicarenja kopirat 1 list papira, te nakon daljnjih 30 min jos 3 papira.

Sljedeca 2 sata sam ulozio u bolje sutra ove ustanove. Dakle jedan svoj poslić koji obavljam ovdje s vremena na vrijeme (a sastoji se od printanja 20-ak papira) pokušavam pretočit u softwersko rješenje koji će taj posao obaviti brže, a za mene će to bit lakše... (ovaj zanimljiv dio dana je prekinuo )

Kad sam se vratio sa sam morao ići kopirati čak 20 listova papira, i u uzbuđenju sam shvatio koliko je dosadan moj zivot u civilki i odlucio ga oplemenit. Prvi korak je bilo da ne čekam lift koji je definitivno usporeno biće koje treba jako dugo čekati i odlučih šetati po stepenicam gorje te dolije. To me silno razveselilo u tom trenutku i nikad brže nisam stigao do kopiraone... Problem je doduše nastao u povrtku gore, ali ideja koju sam složio u glavi se nije smijela tako lako potkopati i za sad se držim toga plana...

Veliko dramaturško pitanje je što je bolje:
a) fizička patnja
b) psihička patnja

Dakle imamo u ovom slučaju vrlo malenu patnju u pitanju, čekati 1 minutu i stajanje na mjestu, ili ići češke 3 kata dol-pa-gor
Ja sam za sad poklonik ideje da varijanta pod a) podnošljivija...
Vaša razmišljanja o ovoj krajnje beznačajnoj temi koja može čovjeku doć na pamet samo u teškim situacijama dosade???

Dakle počinje patnja za vas i za mene... Za vas nesto manje, jer se moze elegantno zaobilaziti ovaj blog u okrugu od 3 site-a na back i forward. Ja pak moram napravit nekaj od ovog bloga i opravdati zauzeti prostor.

Ha valjda će bit što od mene... vidit' ćemo/ću (ovaj potonji je vjerojatniji)

Do piskaranja...